klecati

See also: klečati

Serbo-Croatian

Etymology

Inherited from Proto-Slavic *klękati.

Verb

klȅcati impf (Cyrillic spelling кле̏цати)

  1. (intransitive) to lose one's balance in the knees while walking; to totter
    • 1846, Ivan Mažuranić, Smrt Smail-age Čengića:
      Šušne l' gdjegod pokraj puta guja,
      Il rujeva ispod grma zeče,
      Tad on, negda ljući guje ljute,
      Malne zeca plašljiviji kleca.
      Misli jadan da je gorski vuče,
      Il još gori brđanski hajduče,
      Ter se boji gdje će poginuti,
      A ne stiže što mu srce muti.
      (please add an English translation of this quotation)
    • 1879, August Šenoa, Prosjak luka:
      Noge su mu doduše silno klecale, glava mu je klimala kao makovica o vjetru, a i put mu je danas nekako pretijesan bio, jer je hodio na same uglove, al' se sretno dovukao do mjesta gdje se razilaze dva poljska puta.
      (please add an English translation of this quotation)
    • 1907, Janko Polić Kamov, Ištipana hartija:
      A ja ću onda naći u dronjcima savita pleća:
      čo'eka, što je klonuo negdje ko gladna vreća,
      što zub vremena rupe joj ruje, prazni i toči
      ko da su ono nečije šupe, ispite oči,
      a ona sve se svija i kleca i čudno mrsti
      ko psujuć prošlost, kad su je pleli nesretni prsti.
      (please add an English translation of this quotation)
    • 1922, Ulderiko Donadini, Bauk:
      Osjetio sam kako mi noge klecaju.
      (please add an English translation of this quotation)

Conjugation

This article is issued from Wiktionary. The text is licensed under Creative Commons - Attribution - Sharealike. Additional terms may apply for the media files.